U svrhu obnove psihofizičkih radnih sposobnosti radnici ostvaruju pravo na godišnji odmor, i to puni ili razmjerni dio. Pravo radnika na korištenje godišnjeg odmora predstavlja jedno od temeljnih prava koje proizlazi iz radnog odnosa. Temeljni propis kojim su uređena pitanja ostvarivanja prava na korištenje godišnjeg odmora je Zakon o radu (NN 93/2014, 127/2017, 98/2019).
Pravo na puni godišnji odmor stječe se nakon 6 mjeseci neprekidnog radnog odnosa u pojedinoj kalendarskoj godini. Razmjerni dio godišnjeg odmora ostvaruje radnik koji nema šest mjeseci neprekidnoga radnog odnosa u kalendarskoj godini u kojoj se prvi put zaposlio, odnosno u kojoj se zaposlio nakon prekida radnog odnosa dužeg od osam dana. Ako radnik ostvari pravo samo na razmjerni dio godišnjeg odmora, taj razmjerni dio utvrđuje se u trajanju od jedne dvanaestine punog godišnjeg odmora za svaki mjesec trajanja radnog odnosa.
Prava na godišnji odmor nije se moguće odreći kao ni zatražiti isplatu naknade za nekorištenje istog, iznimka od navedenog je samo u slučaju prava na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor koja se može koristiti isključivo u slučaju prestanka radnog odnosa.
Člankom 82. ZOR-a propisano je da je u slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora. Naknada se određuje razmjerno broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora i veže se uz prestanak ugovora o radu, a pritom nije bitan način prestanka navedenog ugovora, odnosno radnik ovo pravo ostvaruje bez obzira na način prestanka radnog odnosa. S druge strane, ukoliko poslodavac radniku omogući korištenje godišnjeg odmora prije prestanka ugovora o radu, nije obvezan radniku isplatiti naknadu.
Plan i raspored korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac u skladu s kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu i ZOR-om, a najkasnije do 30. lipnja tekuće godine. Ako se godišnji odmor koristi u dijelovima, u tekućoj kalendarskoj godini se mora iskoristiti najmanje dva tjedna neprekidno, osim u slučaju drukčijeg pisanog dogovora poslodavca i radnika. Tzv. “stari” godišnji odmor (iz 2020. godine) mora se iskoristiti do 30. lipnja tekuće godine, a ako to radnik ne bi učinio unatoč tome što mu je poslodavac omogućio korištenje takvog odmora, radnik bi nakon 30. lipnja tekuće godine trajno izgubio to pravo.
Pravo na naknadu plaće za vrijeme trajanja godišnjeg odmora kao i način izračunavanja te naknade propisuje čl. 81. ZOR-a. Prema navedenoj odredbi, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uključujući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).
Radi povećanih troškova koji radniku mogu nastati na godišnjem odmoru, poslodavci mogu radnicima, prema poreznim propisima, prigodno isplatiti naknadu koja se naziva regres. Regres predstavlja materijalno pravo koje ostvaruju samo oni radnici kojima je to pravo zajamčeno na temelju nekog akta poslodavca ili ugovora o radu koji uređuje prava radnika. Drugi radnici to pravo ostvaruju na temelju volje poslodavca za isplatom tog primitka. Ako pravo na regres nije definirano niti jednim izvorom radnog prava, poslodavac može neposredno prije isplate regresa sastaviti i donijeti Odluku o isplati regresa.
Prema Pravilniku o porezu na dohodak (NN 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19, 1/20, 74/20 i 01/21) poslodavac može regres isplatiti neoporezivo i oporezivo. Poslodavac može svome radniku neoporezivo isplatiti do 3.000,00 kuna godišnje prigodne nagrade (regres, božićnica, uskrsnica i drugo) te do 5.000,00 kuna godišnje nagrade za radne rezultate i druge oblike dodatnog nagrađivanja radnika (dodatna plaća, dodatak uz mjesečnu plaću i sl.).
Prema Pravilniku o porezu na dohodak, regres se može isplatiti neoporezivo ako su zadovoljeni sljedeći uvjeti:
Poslodavci bi trebali voditi računa da sve neoporezive isplate priznaju na temelju vjerodostojnih isprava (rješenja, računa, obračuna, odluka i slično). Prigodne nagrade od 3.000,00 kuna poslodavci mogu isplatiti neoporezivo u novcu ili naravi. Neoporezivoj isplati regresa u naravi može se pridodati i mogućnost davanja dara u naravi u vrijednosti do 600,00 kuna godišnje.
Za neoporezivu isplatu poslodavac je obvezan ispostaviti Izvješće o primicima porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja – JOPPD obrazac, najkasnije do 15. u mjesecu za isplate koje su napravljene u prethodnom mjesecu.
Ako je poslodavac tijekom poreznog razdoblja (godine) isplatio neke od prigodnih nagrada (božićnica, uskrsnica i drugo) treba utvrditi koji je to iznos odnosno je li do svote od 3.000,00 kuna, ostalo još prostora za isplatu neoporezive svote. Ako poslodavac radniku isplaćuje regres u svoti iznad propisane neoporezive svote, razlika između propisane svote i isplaćene svote smatra se dohotkom od nesamostalnog rada odnosno plaćom.
U praksi se isplata oporezive svote regresa može napraviti na nekoliko načina:
Za oporezive isplate poslodavci također trebaju Poreznoj upravi dostaviti JOPPD obrazac. Na koji način će biti iskazani podaci na JOPPD obrascu ovisi i način na koji će napraviti obračun oporezivog primitka. Obračun poreza na dohodak u mjesecu treba biti kumulativan što znači da poslodavci pri obračunu poreza na dohodak trebaju voditi računa o poreznim razredima i o jednom osobnom odbitku koji se može koristiti za jedan mjesec.
Regres se neoporezivo može dodijeliti radniku neovisno o tome u kojem dijelu godine je s poslodavcem započeo radni odnos, a ovisno o tome koristi li godišnji odmor kod poslodavca koji ga isplaćuje, s time da treba voditi računa da je ukupna isplaćena svota prigodnih nagrada do 3.000,00 kuna godišnje po određenom radniku.
Osim toga, poslodavci bi trebali voditi računa o tome da prigodnu nagradu regresa ne mogu isplatiti radnicima na porodiljinom, roditeljskom dopustu ili bolovanju zato što radnici koriste prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja te ne koriste godišnji odmor u navedenom razdoblju isplate. No, nema zapreke da poslodavac isplati radnicima na porodiljinom, roditeljskom dopustu ili bolovanju uskrsnicu ili božićnicu.
Ako poslodavac isplaćuje regres radniku koji istovremeno radi kod dva ili više poslodavaca u poreznom razdoblju (godini) u kojoj se regres isplaćuje i/ili je tijekom godine imao zasnovan radni odnos kod dva ili više poslodavaca, ali ne istodobno, radnik je obvezan prije isplate regresa poslodavcu pisano izjaviti je li kod drugog i/ili bivšeg poslodavca ostvario isplatu primitaka za to porezno razdoblje, u kojem iznosu i je li po toj osnovi obračunan i uplaćen predujam poreza na dohodak. Osim pisane izjave radnika, poslodavac neoporezivost isplate može provjeriti i putem sustava ePorezna.
U slučaju ako su primici već djelomično isplaćeni za isto razdoblje, tada se neoporezivo može isplatiti samo razlika do 3.000,00 kuna.
Razlika između naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i regresa jest u tome što je naknada uređena Zakonom o radu, dok regres nije zakonski uređen već može biti definiran jednim od autonomnih akata poslodavca (kolektivni ugovor, pravilnik o radu ili sam ugovor o radu) ili odlukom poslodavca.
Izvori: minimax.hr, rrif.hr
Sadržaj internetske objave isključiva je odgovornost razvojne agencije IGRA Grada Ivanić-Grada.
„Razvoj usluga Razvojne agencije IGRA s ciljem unaprjeđenja informiranja za poduzetnike”